Jedrenski mir (1829)

Jedrenski mir

Vrsta	Mirovni sporazum
Potpisan	14. septembar 1829. (1829-09-14)
Lokacija	Jedrene, Osmanlijsko Carstvo
Strane	Ruska Imperija Osmanlijsko Carstvo
Potpisnici	Aleksej Orlov Fjodor Palen Abdulkadir-beg Mehmed Sadik-efendija
Адрианопольский мирный договор (1829) na Wikizvoru

Jedrenski mir jest mirovni sporazum kojim je okončan Rusko-turski rat 1828–1829. Potpisan je u Jedrenu (danas Edirne) 14. septembra 1829. između Ruske Imperije i Osmanlijskog Carstva. Njegovi uvjeti favorizirali su Rusku Imperiju, koja je dobila pristup ušću Dunava te novu teritoriju na Crnom moru, a Osmanlijsko Carstvo moralo je dati autonomiju Knjaževini Srbiji, koja je osnovana nakon Drugog srpskog ustanka, na osnovama Bukureštanskog mira iz 1812,^[2] kao i Grčkoj.

S ruske strane sporazum su potpisali grof Aleksej Fjodorovič Orlov i Fjodor Palen, a s osmanlijske Abdulkadir-beg i Mehmed Sadik-efendija.^[3]

Osmanlijsko Carstvo dalo je Ruskoj Imperiji pristup tvrđavama Ahalcihe i Ahalkalaki u Gruziji. Sultan je priznao rusko posjedovanje Gruzije (s Imeretijom, Mingrelijom, Gurijom) te Jerevanskog i Nahičevanskog kanata, koje je caru ustupila Perzija Turkmenčajskim mirom godinu ranije.^[4] Također su otvoreni Dardaneli za sva trgovačka plovila, omogućivši tako trgovinu žitaricama, stokom i drvom. Međutim, tek je Hunkar-iskelesijskim sporazumom (1833) konačno riješeno pitanje turskih moreuza između ta dva carstva.

Jedrenskim mirom Ruskoj Imperiji dozvoljeno je da okupira Moldaviju i Vlašku dok Osmanlijsko Carstvo ne plati veliku odštetu; ta odšteta kasnije je dosta smanjena nakon potpisivanja Hunkar-iskelesijskog sporazuma.^[5] Također je utvrđena granica između Osmanlijskog Carstva i Vlaške na talvegu Dunava, predajući Vlaškoj vlast nad rajama Turnu, Giurgiu i Brăila.^[6][7]

Glavne sekcije sporazuma bile su:

1. Kao znak priznanja Londonskog mira, prihvaćena je nezavisnost Grčke ili autonomija pod osmanlijskim sizerenstvom.
2. Osmanlijsko Carstvo zadržalo je nominalno sizerenstvo nad Moldavijom i Vlaškom, ali su one praktično bile nezavisne.
3. Ruska Imperija preuzela je kontrolu nad gradovima Anape i Poti u Maloj Aziji.
4. Ruski trgovci u Osmanlijskom Carstvu stavljeni su pod jurisdikciju ruskog ambasadora.

1. ^ H. E. Stier (dir.): Grosser Atlas zur Weltgeschichte, "Westermann", 1984, str. 134; ISBN 3141009198.
2. ^ Hösch 2018, str. 116.
3. ^ John Emerich Edward Dalberg Acton (1907). The Cambridge Modern History. Macmillan & Co. str. 202.
4. ^ Tucker, Spencer C., ured. (2010). A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East. ABC-CLIO. str. 1154. ISBN 978-1851096725. The Turks recognize Russian possession of Georgia and the khanates of Yerevan (Erivan) and Nakhichevan that had been ceded by Persia to Russia the year before.CS1 održavanje: ref=harv (link)
5. ^ Bilješka 285 u: Collected Works of Karl Marx and Frederick Engels: Volume 12 (Sabrana djela Karla Marxa i Friedricha Engelsa: tom 12), International Publishers, New York, 1979, str. 678.
6. ^ Constantin Giurescu, Istoria Românilor, Bukurešt, 1938.
7. ^ Nicolae Iorga, Istoria Românilor, Bukurešt, 1934.